Mitovi o potpomognutoj komunikaciji

Mitovi o potpomognutoj komunikaciji

Pretpostavka: Uvođenje i korištenje potpomognute komunikacije spriječit će prirodni razvoj i korištenje govora.

U sljedećem osvrtu pokazat ćemo da je ova pretpostavka netočna.

Govor, taj uobičajeni način komunikacije, kod nekih se pojedinaca nikada ne razvije ili se razvije nedovoljno za sve njihove komunikacijske potrebe. Postoje i slučajevi kada odrasle osobe uslijed, primjerice, ozljeda glave ili moždanoga udara izgube sposobnost govora. U svim tim situacijama preporuča se uvođenje potpomognute, odn. augmentativne i alternativne komunikacije (AAC).

Često članovi obitelji, njegovatelji i učitelji takvih osoba izražavaju zabrinutost zbog utjecaja potpomognute komunikacije na razvoj i korištenje govora. Boje se da će se takve osobe previše oslanjati na potpomognutu komunikaciju pa neće ni pokušavati govoriti, nego će se koristiti ovom „lakšom strategijom“. Drže da bi mogle odustati od govora ili da im mi uvođenjem takvih pomagala šaljemo takvu poruku. Često misle i da AAC ne treba uvesti prerano, dajući „više vremena“ razvoju prirodnoga govora.

Ovakva briga svakako je razumljiva, ali činjenica je da korištenje potpomognute komunikacije neće ometati prirodan razvoj ili korištenje govora.

Kako možemo biti sigurni da potpomognuta komunikacija (AAC) neće odvratiti pojedinca od korištenja ili razvijanja prirodnoga govora?

Više uglednih stručnjaka bavilo se ovim pitanjem, a zaključci do kojih su došli govore u prilog uvođenju potpomognute komunikacije.

Millar, Light i Schlosser u svojoj sudiji zaključuju da se iz analiza produkcije govora prije, za vrijeme i nakon intervencije potpomognutom komunikacijom u velikoj većini slučajeva bilježi povećanje govorne produkcije, a samo mali dio osoba ne pokazuje promjene u produkciji govora. Smanjenje govorne produkcije nije zabilježeno.

Schlosser i Wendt donose zanimljivu analizu više studija o učincima potpomognute komunikacije na produkciju govora kod djece s autizmom ili pervazivnim razvojnim poremećajem. Navode da većina studija bilježi porast govorne produkcije, a niti jedna smajenje u produkciji govora.

Ovi osvrti na istraživanja ukazuju na to da potpomognuta komunikacija nema negativnog utjecaja na govornu produkciju. Naprotiv, ima pozitivan učinak na nju. Ovo potkrepljuju i izvještaji i opažanja obitelji, njegovatelja i stručnjaka.

Pozitivan učinak potpomognute komunikacije na produkciju govora

Istraživanja su pokazala da i djeca i odrasli koji se koriste potpomognutom komunikacijom više sudjeluju u razgovorima  te stvaraju dulje poruke.

Što se tiče pozitivnih akustičkih učinaka, pokazalo se da trenutna produkcija govora od strane uređaja za generiranje govora postaje stalni govorni model i jača asocijacijativnu vezu između riječi i simbola.

Upotreba potpomognute komunikacije također smanjuje pritisak oko upotrebe govora.

Koliki napredak u govoru možemo očekivati i kako brzo?

Različite su studije pokazale da je kod nekih pojedinaca došlo do poboljšanja prirodnoga govora odmah po uvođenju potpomognute komunikacije, dok je kod manjeg broja osoba taj napredak kasnio. Nadalje, kod osoba s autizmom napredak je jako varirao od pojedinca do pojedinca.

Striktno pravilo koliko će brzo doći do poboljšanja i koliki će biti njegov opseg, naravno, ne postoji. Važno je istaknuti da je u većini slučajeva došlo do pozitivnih pomaka, a negativni učinci nisu zabilježeni. Također, treba napomenuti i to da nema osnove da se izostanak napretka u prirodnoj produkciji govora pripiše utjecaju uvođenja potpomognute komunikacije.

Kako funkcionira prirodni govor zajedno s potpomognutom komunikacijom?

Govor i potpomognuta komunikacija se ne isključuju. Štoviše, svi mi svakodnevno koristimo različite oblike komunikacije, bio to govor, gestikuliranje, govor tijela ili facijalna ekspresija. Ovisno o okruženju, komunikacijskom partneru i poruci, odabiremo prikladne metode komunikacije.

Osoba koja se koristi potpomognutom komunikacijom u tome se ni po čemu ne razlikuje od nas.  Potpomognuta komunikacija, govor, gestikulacija, facijalna ekspresija i govor tijela koegzistiraju kao dio njezinoga multimodalnog komunikacijskog sustava. Baš poput nas, i ova osoba mora odlučiti koji način komunikacije koristiti ovisno o okruženju, komunikacijskom partneru i samoj poruci.

Ako se uvede AAC, hoće li ona uvijek ostati dijelom nečijeg sustava komunikacije?

Kao što smo već spomenuli, pojedinci s funkcionalnim govorom potpomognutom komunikacijom se koriste svakodnevno. Zato će AAC biti sastavni dio nečijeg komunikacijskog sustava cijeloga života. Mijenja se samo vrsta potpomognute komunikacije, te koliko se često i u kojim situacijama koristi. S poboljšanjem u kvaliteti produkcije govora, osoba se može početi koristiti potpomognutom komunikacijom samo s nepoznatim komunikacijskim partnerima, pri telefonu i slično.

Zato treba istaknuti i ovo: sve dok korisnik potpomognute komunikacije u potpunosti ne ovlada njezinim korištenjem, treba poticati njezinu upotrebu u svim situacijama i sa svim komunikacijskim partnerima.

Istinite činjenice o potpomognutoj komunikaciji (AAC) i govoru

  • Potpomognuta komunikacija NEĆE spriječiti razvoj i korištenje prirodnoga govora
  • Potpomognuta komunikacija ima pozitivan učinak na produkciju govora i preporučuje se kao terapijska metoda za razvoj prirodnoga govora.
  • Pozitivni učinci na govornu produkciju nakon uvođenja potpomognute komunikacije varijaju od osobe do osobe
  • Potpomognuta komunikacija je dio nečijeg kompletnog sustava komunikacije koji uključuje i prirodni govor
  • Potpomognuta komunikacija povećava sposobnost pojedinca za učinkovitom i samostalnom komunikacijom.

Izvor:

Myths – AAC will Keep Someone from Talking, skraćena obrada. http://www.dynavoxtech.com/implementation-toolkit/details.aspx?id=373.  (16.5.2016.)

Objavljeno uz dopuštenje tvrtke Tobii Dynavox.

Prijevod izvornoga teksta možete pročitati ovdje.